Proces dizajniranja

Kada gledate fotografije nekog uređenog prostora, ili ga posjetite, ponekad je teško i zamisliti koliko je puno elemenata trebalo objediniti u jednu tako organiziranu i ugodnu cjelinu. Sposobnost vođenja takvog procesa je jedna od vještina dizajnera, jednaka po važnosti njegovim estetskim sposobnostima koje određuju uspjeh projekta u vizualnom smislu.

Pravi dizajneri uče svaki korak dizajnerskog procesa radeći s iskusnim kolegama, sudjelujući u pojedinim projektima od njihova početka pa do kraja. "Samouki" dizajneri uče po principu pokušaja i pogrešaka (koje često mogu biti bolne i za dizajnera i klijenta).

Tijekom obrazovnog procesa studenti nauče temeljne dizajnerske struke - oni potpuno ovladaju ključnim koracima dizajnerskog procesa ali imaju samo općenita znanja mnogim koracima koji slijede prije i poslije središnje faze dizajnerskog procesa.

U procesu obrazovanja studenti nauče kako izraditi i prezentirati projekt – i tu prestaje njihova aktivnost. Ostali koraci koji su sastavni dio u realizaciji jednog projekta; građevinski detalji projekta, nabava opreme, nadzor poslova, završni prijem itd., nisu aktivnosti koje se uče u školskim klupama. Profesionalni dizajneri priznaju da je njihova formalna edukacija uključivala vrlo malo od onoga (možda manje od 20%) što traže stvarni projekti.

Faze u procesu dizajniranja

Uređenje interijera mora se odvijati kroz niz logički poredanih faza i koraka. Veličina i složenost projekta i odnos dizajner-naručitelj definirat će potrebne korake. Kod jednostavnijih projekata pojedine je korake moguće preskočiti, međutim veliki projekti i projekti koji uključuju i dobivanje suglasnosti klijenta o predloženom dizajnu, zahtijevaju i veću sistematizaciju i složeniju organizaciju aktivnosti.

Jedna od bitnih razlika između "dizajnera amatera" i iskusnih eksperata jest u tome što amateri pristupaju projektima bez ikakvog radnog plana. Međutim, donošenje odluka koje nisu temeljene na jasnom sljedu aktivnosti vodite će u revizije, prepravke i pogreške. Konačni rezultat često će izgledati odavati dojam da se radi o loše isplaniranom prostoru.

Neki od uobičajenih koraka mogu nekada biti izostavljeni; npr. građevinski nacrti mogu se izostaviti ako nema nikakvih građevinskih radova; prikupljanje ponuda može se izostaviti ako je cijena elemenata koji se kupuju dobro poznata, itd. S druge strane, pojedini koraci se ponekad kombiniraju i vremenski preklapaju. U svakom slučaju vrlo je korisno razmotriti listu tipičnih koraka i utvrditi što detaljnije što pojedini korak podrazumijeva.